Prije dva dana mediji su nas iznenadili viješću o uhićenju Ratka Mladića, ratnog zločinca koji je diplomu koljača stekao 1991. godine kao zapovjednik Kninskog korpusa. Nezapaženo je međutim prošlo uhićenje blogera sa Pollitika.com Kukljice prije održavanja konferencije za tisak na Trgu sv. Marka. Unatoč njegovom pozivu, konferencija kojoj je tema bila zloupotreba državnog odvjetništva, politička korupcija u istom te ponašanje hrvatskih medija koji svjesno i savjesno nekorektno pišu o teškoj ekonomskoj krizi u Hrvatskoj baveći se poprilično nevažnim vijestima skrećući fokus sa puno važnijih stvari. Prvu vijest o Kukljičinom uhićenju sam pročitao od
Grdilina, a svoje viđenje uhićenja dao je i sam
uhićenik.
Solidarnost
Očekivao sam više građanske i novinarske solidarnosti na hrabrom građanskom činu ali osim potpore blogera na Pollitika.com konkretnu izjavu novinske struke nismo dobili kao ni osudu kršenja ljudskih prava od strane oporbenih stranaka te organizacija za zaštitu ljudskih prava. Trenutno mislim kako ne treba biti izljeva solidarnosti jer bolje je prestati kupovati domaće tiskane medije kao i obustaviti plaćanje TV pristojbe u svrhu poboljšanja istih. Ionako sve kvalitetno je napustilo domaće medije ili prešlo u drugu TV kuću na koje stranke nemaju utjecaja, a novinari koji su se proslavili pišući o svim oblicima korupcije su dobili otkaz. Svojim bojkotom kupovanja tiskanih medija i neplaćanjem TV pristojbe lupit ćete ih po džepu te spriječiti da zvijezde novinarstva budu udvornički novinari.
Je li Jadranka Kosor diktatorica ili autokrat?
U rječniku novinarstva i politike pojam "diktator" uglavnom je vezan za jednopartijske sustave komunističkih država. Pojam "autokrat" se uglavnom vezuje za prvog hrvatskog predsjednika koji je počesto bio svojeglav u nametanju svojih ideja te korištenjem protuzakonitih djela (prisluškivanje oporbenih političara i nepoćudnih novinara) zaradio takvu titulu. Nitko ne kaže kako u sustavima gdje se na vlast dolaz putem slobodnih izbora izabrani ne može uzurpirati vlast nedemokratskim metodama pa se granica između demokracije i diktature briše. U stvari, nema je. Jadranka Kosor je postala premijerkom na vrlo čudan način. Na posljednjoj sjednici Vlade kojom je predsjedao poznati lopov i pobjegulja Ivo Sanader donešene su izmjene Zakona o Vladi po kojima se nakon prihvaćene ostavke premijera Vlada ne raspušta već obavlja tehničke poslove do izbora slijedećeg premijera. Tako je Jadranka Kosor izabrana na izvještajnom izbornom Saboru HDZ-a, potom većinom glasova u Saboru sjeda u premijersku fotelju. Iako se poziva na legitimitet svoga izbora isti nema uporište na parlamentarnim izborima gdje je direktno poražena od Zorana Milanovića. U svjetlu nedavne afere gdje je progovorio Polančec, pokazala je izuzetno neznanje o trodiobi vlasti zaobilazeći pravosuđe, te slanjem pasa Tomislava Karamarka na građana koji upozorava na neuralgične točke Hrvatske pa ne može biti autokrat već treba jasno reći: Jadranka Kosor je diktatorica. Ovo će vjerojatno teško primiti njeni fanovi kao i donedavna pollitičarka Vesna Škare Ožbolt koja ne vidi ništa sporno u Jadrankinoj izjavi vezanoj za Polančecovu izjavu. I bivšim i današnjim HDZ-ovcima uzurpiranje zakona i trodiobe vlasti nikako ne izlazi iz krvi.
U Hrvatskoj sa gorega na gore
I dok tako preživljavamo iz dana u dan Hrvatska tone sve dublje. Diktatorica se pojavljuje na mjestima gdje se ne postavljaju nezgodna pitanja i jedino što nam se nudi kao vijest jest napredak Hrvatske prema članstvu u kojima je koalicijska Vlada odradila stvarno veći dio posla u pristupnim pregovorima. O nelikvidnosti koja se mjesečno povećava vrlo se malo piše i govori, o nepovoljnom zaduživanju države vrlo malo jer treba prikriti zlodjela bivšeg ministra financija koji se zaduživao više od dozvoljenog. No nisu krivi samo mediji i ponašanje vladajućih, ima tu još kammerada odgovornih za takvo stanje. Jedni od njih su i hrvatski sindikalisti. Vole soliti pamet jednom mjesečno o povećanju troškova života, njurgati o 20000 radnika koji ne primaju plaće te o još 50000 koji primaju plaće ali im se ne plaćaju doprinosi, vole se slikati na susretima u Vladi i ne činiti ama baš ništa u rješavanju strukturalnih problema radnika ove države. Do izborne godine naravno jer tada je vlast najranjivija. Na ovakvom načinu rada sindikalnih čelnika trebaju djelovati i sindikalni članovi te uplate sindikatima samo vršiti u izbornoj godini jer najglasniji sindikalni vođe su uspjeli prokockati konsenzus od skoro 800000 potpisa u nadi kako će svoj sindikalni nerad realizirati na način Borisa Kunsta ili Vitomira Begovića.
Alternativa bez muda
Ima li Hrvatska političku alternativu mafijaškom HDZ-u? Nakon Milanovićevih izjava kako se u predizbornoj kampanji neće baviti HDZ-om ni njegovim aferama, ostao sam bez teksta. Ne kažem da bi temelj predizborne kampanje trebao biti samo spominjanje HDZ-ovih afera ali ih nije naodmet stalno spominjati. Kakva će biti predizborna zorno je pokazao Frano Matušić koji je replicirajući na Jurjevićevu raspravu o potrebi sazivanja saborskog istražnog povjerenstva u slučaju pritisaka HDZ-ovaca na fabriciranje anonimnih prijava protiv oporbenih političara odmah spomenuo Jurjevićevog strica i ratne zločine na Daksi 1945. Kakve veze ima Jurjević sa time? Uglavnom, Milanović se ni sada ne brani od medijskih napada gdje je protiv Hrvatske i njenih interesa. Ukoliko želi postati premijer na takve napade mora žestoko odgovoriti jer glasačima u ušima ostaje ono "protiv Hrvatske" pa makar u tome ne bilo nimalo istine.
Ako ni u čemu, Tomislav Karamarko je dosljedan u gušenju svakog građanskog neposluha počev od uklanjanja mirnih prosvjednika iz Waršavske pa do indijanskih šetnji. I sam je to izjavio, ništa mu se nije desilo. Ionako se nema pohvaliti resorskim uspjesima koji su vrlo upitni. Dnevnik je posvećen Kukljici i svim ostalim Indijancima koji su pokazali svoju građansku hrabrost. Njima u čast besmrtna misao J.P. Sartrea:
Čovjek (je) osuđen na svoju vlastitu savjest, ali u isto vrijeme to je najveći dar koji je čovjek primio. Dar velik, ali zato ozbiljan, čak i opasan. Ne znam je li to mazohizam ali prebacio sam na aktualni sat zbog pojavljivanja premijerke na istome. Požalio sam. Ne znam kako opisati osjećaj bespomoćnosti slušajući istupe osobe koja nema pojma o teškom ekonomskom stanju u državi, nedostatku suvisle ekonomske strategije oporavka i nedostatku hrabrosti za činjenje bilo kakvih nepopularnih mjera jer se ne treba zamjeriti interesnim skupinama na sisi državnog proračuna.
Količina bahatosti premijerke jednaka je onoj njenog prethodnika koji zimovanje u Salzburgu zamjenio proljetnim aranžamanom u istoj ćeliji. Unatoč nazočnosti javnosti putem takozvane javne televizije premijerka se ne trudi dati odgovor na pitanja već otvoreno polemizira sa zastupnicima koji postave izuzetno nezgodna pitanja. Dakako, predsjedavajući Sabora se nimalo ne trudi opomenuti premijerku već se razbacuje uputama kako zastupnici trebaju izraziti zadovoljstvo ili nezadovoljstvo odgovorom kojeg zapravo ne dobiju.
Elementarna pristojnost nalaže davanje odgovora na postavljeno pitanje. Kada na zastupničko pitanje o stanju vanjske zaduženosti dobijete odgovor kako je zaposlenost u ožujku za šest tisuća veći nego u veljači zapitam se sjedi li premijerka na ušima, možda ima smolu u istim organima ili se jednostavno pravi blesava. Zaključak ne želim nametati ali neka ga donese svatko tko pročita ovaj dnevnik.
Sa druge strane saborske dvorane dolaze pitanja koja očigledno premijerka želi čuti. Naravno, prije danog odgovora nabrajaju se sve negativnosti koalicije sa Račanom na čelu, a na kojima su dobili izbore već sada davne 2003. godine. Pa se onda nastavlja sa nabacivanjem krivnje oporbe za sve one ciljeve kojima teži vladajuća koalicija za ulazak u EU, oporba se protivi borbi protiv korupcije, oporba ne želi gospodarski oporavak itd. Uglavnom, za stanje u državi su krivci svi oni koji nemaju mehanizme vlasti u svojim rukama. Osam godina svoga vladanja su upravo vladajući učinili nemogućim za dostojan život njenim građanima pa treba biti totalni imbecil koji će to progutati.
Što učiniti nakon ovakvog aktualnog sata gdje se i dalje ponavlja ista priča gdje je samo premijerka ta koja smije pokupiti zasluge, krivica za njihovo loše gospodarenje i njihovo loše vladanje je na svim ostalim. Od ovakvoga aktualnog sata idem povratiti večeru. Tolike uvrede zdravom razumu stvarno treba progutati. Za bolje raspoloženje volio bih vidjeti Mladena Pavića i HDZ-ov trio ispravljača točnih navoda (Hebrang, Markovinović, Matušić) koji će mi reći da sam kao prosvjednik protiv Vlade oporbin plaćenik. Dobit će šakom u glavu jer šakomicin je trenutno lijek koji dobro liječi blesavost vladajućih.
Ne znam je li praksa dozvoljava ubacivanje dodatnog teksta u dnevnik dozvoljeno ali ću to svejedno napraviti. Kako u stvari nemam zastupnika u Saboru jer osim časnih iznimaka kojih je manje od prstiju jedne ruke ostatak zastupnika ne zastupa interese većine uputio e-mail premijerki koja bi se trebala očitovati. Iako nerado objavljujem privatnu korespodenciju ona je slijedećeg sadržaja:
Poštovana gospođo Kosor,
nije mi Vas namjera vrijeđati ali danas sam bio svjedokom Vaše beskonačne bahatost za vrijeme aktualnog sata. Mučili su me dokazi kojima Vaš glasnogovornik i pojedinci iz HDZ-a tvrde kako antivladine prosvjede financira oporba. Očekivao sam bar broj računa ali Vi i Vaši izrazito beskorisni partijski suradnici niste predočili nikakav dokaz pa tako optužujete bez dokaza iako se zalažete u političkom životu za brisanje te prakse. Pa tako što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu. Razlog zbog kojega Vam upućujem ovaj ogorčeni e-mail jest Vaše ponašanje u Saboru za vrijeme aktualnog sata gdje niste odgovorili niti na jedno pitanje iz oporbenih redova. Elementarna pristojnost nalaže odgovoriti na pitanje što Vi niste činili, čak ste lagali u mnogim odgovorima i time otvorili predizbornu kampanju u Saboru gdje tome nije mjesto. Ponašanje zastupnika HDZ-a je bilo nepristojno cijelo vrijeme, prekidali su oporbene govornike što se pogotovo očitovalo prilikom rasprave saborskog zastupnika Dinka Burića kada mu je isključivanjem mikrofona od Vaših izrazito beskorisnih partijskih kolega zapriječen govor. Onemogućavanje nije ni primjetio beskorisni Luka Bebić ali to pripisujem staračkoj demenciji. Posljednje napisano je sarkazam jer dotični očigledno ima dvostruka mjerila. Nakon ovoga imam dva pitanja za Vas:
1. Dokle ćete od građana Hrvatske praviti imbecile?
Za drugo pitanje mali prolog. Ne znam koji je medicinski termin za osobe koji ne prihvaćaju stvarnost. Ja imam termin nedostatka mozga.
2. Prema tome, kada Vam je izvršena amputacija mozga? Kao jedan od Vaših mnogobrojnih poslodavaca imam pravo na ovo pitanje jer smatram kako osoba sa nedostatkom izuzetno važnog organa ne može voditi državu.
Volio bih dobiti odgovor u pisanom obliku. Bilježim se sa trovanjem.
Ovih dana, osim uobičajenih indijanskih šetnji svjedočimo najavi prosvjeda nakon čitanja presude generalima Gotovini, Čermaku i Markaču. Takozvani moralni autoritet je pozvao vjernike na molitveni post posljednja tri petka prije Uskrsa. Ne znam zašto se diže tolika prašina oko izricanja presude trojici generala kada je to u ovom trenutku najmanje važna stvar za državu koja sa trenutnom vladajućom koalicijom se sve više približava dnu.
Kao mali prolog podsjećanje na početak suđenja trojici hrvatskih generala koje je započelo natezanjem zbog angažmana Grega Kehoa u odvjetničkom timu generala Gotovine jer je bio na poziciji tužitelja Haaškog suda. Nakon neutvrđivanja sukoba interesa pratili smo jedno vrijeme putem HTV-a rasprave iz Haaga gdje sam se otvoreno pitao čemu angažman tog američkog odvjetnika kada je Luka Mišetić, američki odvjetnik hrvatskog porjekla, puno bolje radio svoj posao. Nakon toga informiranje sa ročišta više nismo pratili niti kroz snimke, već samo izvješća dok nije došlo do završnih riječi tužbe i obrane.
Dežurni dušebrižnici su se odmah javili u postrojavanju tradicionalno medijski neinformirane javnosti. Pod utjecajem zastarjelog spina nekadašnjeg ustavnog suca Milana Vukovića po kojem obrambene snage ne mogu počiniti ratni zločin ti pastiri zaštite Domovinskog rata opet vode zabludjele ovčice u obranu nečega suštinski neistinitoga. Razumio bih da takve stvari ne govore ljudi sa nedovršenom osnovnom školom već to rade ljudi koji imaju diplome pravnika, jedan je čak i magistar.
Prvi od njih je Ivan Vekić, ministar unutarnjih poslova od ljeta 1991. godine do proljeća 1992. godine. Godinama nakon izlaska iz politike davao si je preveliku važnost, nešto slično kao što si danas daje Vesna Pusić. Crna mrlja njegova ministarskog rada su nerazjašnjeni zločini velesajamskog paviljona 22, ubijanje civila u Pakračkoj poljani te nerazjašnjeni nestanci srpskih civila u gradovima na prvoj crti bojišnice pa mi je razumljivo njegovo sadašnje angažiranje u dizanju kvazidomoljubne larme. Drugi je Željko Sačić, koji od 1991. godine je dozapovjednik ATJ Lučko, policijske postrojbe posebne namjene koja je na sebe primila prve udare pobunjenih Srba te provodila prve uspješne operativne operacije na terenu. ATJ Lučko je ustvari zametak iz koje su nikle prve gardijske brigade kojima su zapovjedni kadar činili pripadnici te jedinice. Bio je svjedok na suđenju i pritome u neugodan položaj stavio obranu generala Čermaka svojim svjedočenjem. Iz kuloara dolazi zlobna priča po kojoj se nakon svjedočenja general Čermak poprilično naljutio na Sačića te se odbio sa njime rukovati.
Ipak je zločin u Gruborima jedna od važnijih točaka optužnice protiv trojice generala pa nije na odmet pročitati ovaj zalinkani tekst koji može dovoljno govoriti o karakteru prosvjeda za zaštitu Željka Sačića. U ovu jednadžbu sa dvije nepoznanice treba uvrstiti čovjeka koji se hvali titulom najvećeg hrvatskog legislativca, tate i mame hrvatskog Ustava te većine donešenih zakona, Vladimira Šeksa. Razumljiva je činjenica teškog mirenja dualnosti muškog i ženskog u jednom tijelu, u patrijarhalnom društvu gdje je žena svedena na funkciju odgajateljice, domaćice i inkubatora iz kojeg novi život izlazi nakon devet mjeseci. Ipak je ove dualnosti Vladimir Šeks u sebi pomirio mada nije glasan poput prve dvojice. Stručnjak za pravo je ipak dobio oprosnicu od Državnog odvjetništva makar njegova karijera državnog odvjetnika po načelu zapovjedne odgovornosti također zahtjeva preispitivanje za slučajeve neprocesuiranja zločina u njegovom mandatu.
Iz ove jednadžbe višestrukih nepoznanica možemo slobodno izbaciti Željka Sačića jer ipak njegova služba u obrani Hrvatske nije imala nikakve veze sa stvaranjem pravnog vakuuma hrvatskog pravosudnog sustava. Nekada ugledni osječki odvjetnici su se prebacili na političku bojišnicu iz nekakvog perverznog razloga koje je uzrokovalo nepoštivanje preuzetih i kasnije donešenih zakona. Vladimir Šeks je siva eminencija hrvatskog pravosuđa koja je provela nevjerojatnu sječu hrvatskih sudaca te utjecaj na odluke svih pravosudnih organa pa čak i do izbora ustavnih sudaca. Unatoč ratnom stanju u kojem od svih dužnosti imao dužnost državnog odvjetnika blagonaklono je gledao ne samo na ratne zločine nego i na gospodarski kriminal. U pravnom vakuumu by Vladimir Šeks po principu ako prođe prođe društvena imovina je postala državnom koja se pak predala na upravljanje izrazito nesposobnim ljudima. Ista je bila sustavno uništavana na korist ljudima čiji je moto bio uzmi pare i bježi. Unatoč zabrani uvoza šećera isti ne nesmiljeno uvozio donoseći dobit svima onima koji su se drznuli prekršiti zabranu. Unatoč podacima koji su iscurili u javnost nikakav sudski postupak se nije poveo, kao ni u slučaju nezakonite rasprodaje državnih robnih zaliha od tadašnjeg Agrokora pa sve do pljačke u privatizaciji. Uloga diplomiranog pravnika Ivana Vekića je u tome što je držao ljestve ne progovarajući o tim nepravilnostima osim u slučajevima kada se spominjalo njegovo ime.
Kako su diplomirani pravnici Šeks i Vekić sustavno uništavajući pravni sustave ove države abortirano tumačili zakone ne provodeći ih, tako i domaći svećenici sustavno uništavaju svoje vjernike tumačeći Božju riječ iz luksuza u kakvom nije obitavao Isus Krist. Osim nauka, prihvatili su abortirano tumačenje zakona pa udaranje u domoljubne diple molitvom za generale je promašena stvar. Očekivao sam kako će od odgovornih u državi tražiti veći angažman ministarstva financija u obavljanju svoje dužnosti u korist 70000 ljudi koji rade i ne primaju plaće. Zapravo, nisu čak ni savjetovali svojim vjernicima molitvu za te obespravljene radnike, kao ni za 36000 djece koje žive u siromaštvu. Svi nabrojani nisu poznate osobe pa se tako Crkva pridružuje grijehu struktura koji traje od 1990. godine do danas.
Kakva će biti presuda hrvatskim generalima ne znam jer mediji nisu kvalitetno pratili sudsku raspravu ali ne sumnjam kako će se prosvjedi održati. Hoće li Željko Sačić i Hrvatska straža Ivana Vekića se usuditi objasniti okupljenoj masi da Ženevske konvencije i međunarodno ratno pravo vrijedi jednako za sve sukobljene strane u ratnom sukobu ili će ići tragom nekadašnjeg ustavnog suca Milana Vukovića znajući kako njegova tvrdnja nije nimalo istinita? Histerija zbog presude je počela već ovih dana i trajat će jedno vrijeme nakon presude uspješno skrećući sa važnijih stvari koji muče ovu zemlju. Pravnička trojka zaboravlja kako je Hrvatska bila jedna od suosnivačica Haaškog suda čija svrha sigurno nije kolektivizacija krivnje. Kao i na svakom sudu, optuženik nije kriv dok se ne dokaže suprotno pa tako osuđujuća ili oslobađajuća presuda jest samo optuženikova ne i cijelog naroda. Ne razumijem ovaj pravnički trojac zašto želi kolektivizirati krivnju cijelog naroda i svih sudionika u Domovinskom ratu. Možda zato jer su nikli iz sukoba i sukobom se održavali na političkoj sceni? Ne znam kako će proći dvojac Sačić – Vekić ali znam kako je pravnik Vladimir Šeks već dobio oprosnicu od kolege državnog odvjetnika Bajića. Pače, dobio je ulogu usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU na čemu je svoj obol dao sustavno opstruirajući rad hrvatskog pravosuđa.